
Opis
biljke:
Višegodišnja je niska zeljasta biljka, koja
uspijeva u šumama - šumska jagoda i u vrtovima u
predjelima umjerene klime. Poznato je oko 400 vrsta
jagoda u svijetu. Šumska jagoda - plodovi su
sitni, fine arome, ugodnog okusa i aromatičniji od
uzgajanih jagoda. U svom sastavu sadrži više vitamina,
minerala i drugih važnih sastojaka od vrtne jagode i
zbog toga se koristi u narodnoj medicini. Bogata je
invertnim šećerom 10%, vitaminom C, vitaminima grupe B,
folnom kiselinom, karotenom, vitaminom E, aromatičnim
eteričnim uljima, slobodnim organskim kiselinama te
kalijem, magnezijem, kalcijem, željezom, fosforom,
cinkom i bakrom.
U prehrani se koriste svježe
jagode, a mogu se i sušiti kao drugo voće te prarađivati
na razne načine - džem, marmelada, sirup, kompot,
slatko, sladoled, žele, vino. U narodnoj medicini
koriste se svježe jagode, ali i list i korijen. Korijen
i lišće upotrebljavaju se protiv proljeva. Svježe jagode
koriste se protiv napetosti i stresa, za bolju probavu,
kod bolesti bubrega i žuči.
Čaj
- 2 žlice suhog korijena, 5 žlica suhog lišća prelije se
i prokuha s pola litre vode te ostavi stajati oko 15
minuta. Procijedi se i pije toplo, tri puta po jedna
šalica.
Vrtne
jagode - pripadaju jednom od najvećih rodova
voća i pojavljuju se u više od 60 vrsta. Jagoda je bila
jedno od najnnepravednije zaboravljenog voća u razdoblju
od kraja Rimskog Carstva do početka 18. st., kada je
skoro potpuno pala u zaborav. U Francuskoj je slučajno
jedan vrtlar, koji je radio na francuskom dvoru, donio
nekoliko stručaka jagoda s putovanja po Italiji, te ih
zasadio. U vrijeme jedne velike svečane večere na dvoru
uspio je svakoj uzvanici, unatoč protivljenju, poslužiti
svega tri jagode. Večeri je prisustvovao i Luj XV. kome
se to voće jako svidjelo i nakon toga je prihvaćeno.
Slavni botaničar Carl Linné tvrdio je da je izliječio
upalu zglobova jedući redovito ujutro i uveče samo
jagode. U narodnoj medicini preporučuje se anemičnim
osobama, reumatičarima i ljudima s oboljenjem jetre,
bubrega i zglobova.