NAJOPASNIJI NAMETNICI MALINA I KUPINA

Operativnim programom Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva do kraja 2007. godine planira povoljnim poticajnim i kreditnim mjerama na obiteljskim gospodarstvima podignuti 200 ha novih nasada malina i kupina. Na području Međimurje je tijekom posljednjih 5 godina posađeno oko 3 ha novih nasada kupina, te manje količine američke borovnice. Osim agrotehničkih i uzgojnih mjera proizvođači kupina i malina moraju poznavati osnovne kategorije štetočinja, kako bi mjere zaštite bile pravodobne i uspješne. Malina je kao divlja vrsta bila poznata još u starih Grka i Rimljana, te se koristila kao namirnica i ljekovita biljka. Plinije Stariji opisuje rast i razvoj malina na planini Ida u sjeverozapadnom dijelu Male Azije, po čemu su dobile latinsko ime Rubus idaeus. Intenzivan uzgoj malina započinju englezi u 16. stoljeću, a 1826. godine u popisu voćnih vrsta londonsko hortikulturno društvo navodi 23 sorte malina. Sredinom 20. stoljeća u Velikoj Britaniji su križanjem dobivene još danas poznate sorte malling exploit i malling promis, a na području Sjedinjenih Američkih Država je dobivena sorta malina willamette. Zbog širenja bolesti korijenovog sustava malina i kupina u većini europskih država tijekom posljednjih desetljeća (npr. Phytophthora fragariae var. rubi, Agrobacterium tumefaciens i dr.), posebna se pozornost mora posvetiti kupnji zdravstveno ispravnog i deklariranog sadnog materijala, te odabiru optimalnih staništa za sadnju malina i kupina. Također, zbog jače osjetljivosti izdanaka i plodova na gljivične bolesti, poželjni su položaji i agrotehnički zahvati koji smanjuju zadržavanje vlage na osjetljivim nadzemnim biljnim organima. Malina dobro uspijeva u područjima gdje prosječno godišnje pada 700-1.000 mm oborina, zahtjeva umjerene temperature koje tijekom ljeta ne smiju biti previsoke, a zimi ne niže od -22C. Malinama i kupinama pogoduju prozračni i sunčani južni, jugozapadni ili jugoistočni položaji. Najbolje uspijevaju na laganim do srednje teškim, dubokim i prozračnim tlima, bogatim humusom i hranjivima. Optimalna pH vrijednost zemljišta je 5,5-6,5. Uravnoteženu gnojidbu planirati prema analizama zemljišta na opskrbljenost osnovnim hranjivima s naglaskom na fosforna i kalijeva mineralna gnojiva, a poželjno je povremeno unositi zreli stajski gnoj. Pri podizanju intenzivnih nasada na laganijim tlima planirati sustav za navodnjavanje.

Autohtone i samonikle vrste kupina su proširene po čitavom svijetu, a najviše u Europi i Sjevernoj Americi. Najstariji pisani izvor koji spominje kupine potječe iz Grčke, 300 godina prije Kristova rođenja. Uzgoj kupina započinje u Sjevernoj Americi u prvoj polovici 19. stoljeća, te je 1841. godine odabrana prva poznata sorta dorchester. Kupine bez bodlji latinski zovemo Rubus fruticosus, a prva i najpoznatija sorta na našem području je thornfree. Kupine bez bodlji su osjetljivije na negativne temperaturne promjene u odnosu na maline. Dobro uspijevaju na toplijim, tzv. vinogradarskim položajima. Kupine ne smiju biti izložene hladnim zimskim vjetrovima i niskim temperaturama.

Premda maline i kupine napadaju više kategorija i vrsta štetočinja, u manjim i mješovitim nasadima uz okućnice ili vikendice mogu se uspješno uzgajati bez značajne primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja. Maline se u Međimurju uzgajaju uglavnom za vlastite potrebe domaćinstva, a veći broj posjednika zemljišta intenzivno uzgaja kupine u plantažnim nasadima.

U intenzivnom uzgoju malina i kupina u proteklih 8 godina na području Međimurja su značajne ekonomske štete zabilježene od uzročnika sušenja i odumiranja rodnih izdanaka koje uzrokuju više vrsta patogenih gljiva, a najčešće su Didymella applanata i Leptosphaeria coniothyrium. U praksi se fenomen pjegavosti, paleži, sušenja i odumiranje izdanaka malina i kupina često naziva "antraknoza" (vidi slike). Pojedini rodni izdanci obično u vrijeme početka zriobe plodova pokazuju simptome venuća i brzog sušenja. Neposredno prije na izdancima se, obično uz lisne peteljke, razviju eliptične ili okruglaste lezije (pjege) različite boje. Na kupinama uz vrstu Didymella applanata često dolazi Rhabdospora ramealis. Izbor dobrog položaja, sadnja zdravstveno ispravnih sadnica, uravnotežena gnojidba i ostavljanje manjeg broja izdanaka po grmu su osnovne preventivne mjere protiv bolesti izdanaka malina i kupina. Zimsko smrzavanje, uvjeti obilne vlažnosti (kiše, magle, rose) i napad malinove mušice srčikarice (Resseliella theobaldi) pogoduje jačoj pojavi patološkog sušenja izdanaka maline i kupine. Mehaničke ozljede izdanaka značajno pogoduju razvoju bolesti. Kemijskim suzbijanjem se određeni uspjeh postiže samo preventivnom primjenom površinskih anorganskih (bakar = Champion WP, Cuprablau-Z, Kocide DF, Nordox DF) i organskih spojeva (tolilfluanid, kaptan, folpet, propineb = Euparen Multi WG, Captan ili Stoper ili Merpan WP, Folpet WP ili Folpan WDG, Antracol, 70 WP). U svijetu se protiv bolesti izdanaka malina i kupina također koriste difenkonazol (Score 250 EC) i tebukonazol (Folicur 250 EW). Kritično razdoblje za primarne zaraze uzročnika sušenja i odumiranja rodnih izdanaka maline i kupine započinje početkom porasta mladih izdanaka (visine 25-40 cm) a traje do cvatnje. Zaražene izdanke odstranjujemo iz nasada. Veće izravne štete na urodu malina i kupina tijekom vlažnih godina bilježimo zbog razvoja sive plijesni (Botrytis cinerea). Latentne infekcije botritisom nastaju već tijekom cvatnje, pa se usmjerena kemijska zaštita također provodi preventivno primjenom različitih botriticida. Najčešće se koristi fenheksamid (Teldor 500 SC). Zbog nježnih plodova infekcije tijekom kišnog dozrijevanja su vrlo česte, pa samo provođenje kasnih tretiranja pred berbu ne daje željene rezultate. Također, u nadprosječno vlažnim godinama, optimalnim za razvoj gljivičnih bolesti bilja, na kupinama često bilježimo jaču pojavu žute hrđe (Kuehneola uredinis). Napada izdanke i lišće, a uzastopna pojava tijekom nekoliko godina pojačava osjetljivost kupina na zimska smrzavanja. Jača pojava žute hrđe se suzbija istovremeno s patološkim uzročnicima sušenja izdanaka, a u programu zaštite tada dodajemo tzv. sistemične triazole (npr. bitertanol ili miklobutanil = Baycor 25 WP, Systhane 12 E) ili strobilurine (npr. triflokisistrobin = Zato WG).

Među štetnim organizmima životinjskog porijekla najčešće vrste su koprivina grinja (Tetranychus urticae), malinar (Byturus tomentosus), malinova mušica srčikarica (Resseliella theobaldi), kupinova grinja (Acalitus essigi) i lisne uši (Aphidae). Pred cvatnju i tijekom cvatnje maline i kupine napada malinar (uzročnik crvljivosti plodova) i cvjetojed. Tada odrasli kornjaši odlažu jaja u cvjetove ili cvjetne stapke. Zbog potencijalne opasnosti primjene insekticida tijekom cvatnje za oprašivače prednost pri izboru dajemo pripravcima manje otrovnim za pčele (npr. deltametrin, tiakloprid = Decis ili Rotor 2.5 EC, Calypso 480 SC), odnosno tretiranja se provode u večernjim satima kad korisni kukci ne lete. Prva zaštita se provodi u početku cvatnje, a naknadno se desetak dana poslije ista mjera ponavlja. Suzbijanjem štetnih kornjaša tijekom cvatnje malina i kupina istovremeno suzbijamo lisne uši. Ako se razvija brojnija populacija lisnih uši već početkom svibnja (zaraženo više od 5% mladih izdanaka), moguće ih je usmjereno suzbijati korištenjem selektivnijih insekticida (npr. pirimikarb, heptenofos, acetamiprid = Pirimor 25 WG, Hostaquick EC, Mospilan ili Acelan ili Volley ili Wizard SP). Veći problem pri uzgoju malina i kupina predstavljaju štetne grinje, koje se zadnjih godina usmjereno suzbijaju selektivnim akaricidima (npr. fenpiroksimat, abamektin = Demitan SC, Vertimec EC). Moraju se primijeniti već prije početka cvatnje, naročito za suzbijanje grinja iz skupine šiškarica (fam. Eryophidae). Ranije su se grinje Phyllocoptes gracilis i Acalitus essigi suzbijale obaveznom primjenom endosulfana (Thiodan ili Global E-35 EC) ubrzo nakon početka vegetacije malina i kupina, ali u integriranoj se proizvodnji zbog perzistentnosti (dugotrajnog raspada) ova djelatna tvar izbjegava.

  Brojač posjeta :