Zbog velikih hranjivih, kulinarskih, dijetoprofilaktičkih i enoloških vrijednosti plodova kupine, ova je zahvalna kultura (Rubus fruticosus L.) “udomaćena” u europskim regijama s dovoljno radne snage, uz organizirane rashladno-skladišne kapacitete za duboko smrzavanje i prehrambeno-konditorsku industriju. Uzgoj kupina u plantažnim nasadima održao se u našoj zemlji na manjem broju obiteljskih gospodarstava, uglavnom uz samostalano trženje plodova za svježu potrošnju ili proizvodnju kupinova vina. Od provođenja Operativnog programa Vlade Republike Hrvatske za podizanje novih višegodišnjih nasada u Međimurju se posljednjih godina posadi 40-50 ha novih voćnjaka, ali su kupine u toj površini zastupljene tek u manjem dijelu.

Stoga kupine još uvijek ubrajamo u tzv. “male kulture” (male u smislu površina na kojima se uzgajaju), pa službeno dopuštenje za suzbijanje štetočinja kupina u našoj zemlji ima samo jedan fungicid (Kidan SC protiv sive plijesni). Dominantna gljivična oboljenja u plantažnim nasadima kupina na području središnje Hrvatske su patološka palež i sušenje izdanaka kupina (Didymella, Leptosphaeria, Elsione), žuta hrđa (Kuehneola, Phragmidium), siva plijesan ili botritis plodova (Botrytis) te plamenjača kupina (Peronospora). Dakle, ovu kulturu napadaju posebne kategorije nametnika bilja jer se radi o vrsti s bienalnim (dvogodišnjim) izdancima, odnosno višegodišnjem nasadu. Višekratna berba plodova kupine traje 40-tak dana, pa bi fitofarmaceutska sredstva morala zadovoljiti stroge toksikološke zahtjeve. Kupine također napadaju štetni organizmi životinjskog porijekla (npr. kupinova lisna uš, kupinova grinja, kupinova mušica, cvjetojed i dr.), a u većim nasadima korovi zahtijevaju mehaničko i kemijsko suzbijanje. U zimskoj rezidbi kupina dominantne sorte bez bodlji Thornfree odstranjuju se dvogodišnji, te svi prekobrojni prošlogodišnji izdanci. Poželjno je i preporučljivo po grmu ostavljati najviše 2-3 izdanka dobre kondicije i zdravstvene ispravnosti. Od patoloških oboljenja potencijalno je opasna didimela (lat.=Didymella applanata), koja uzrokuje prijevremeno sušenje i propadanje rodnih izdanaka kupina pred berbu tijekom ljeta. Bolest se krajem zime prepoznaje po tipičnim znakovima koji podsjećaju na crnu pjegavost ili fomopsis vinove loze! Zaraženi dijelovi izdanka kupina poprimaju srebrnasto-bijelu boju, a na njima se pojavljuju sitne crne točkice (plodišta uzročnika bolesti). Takve izdanke je krajem zime preporučljivo odstraniti iz nasada, a prije početka vegetacije se moraju obavezno spaliti. Početni simptomi bolesti se vide tijekom ljeta na rodnim izdancima = palež, sušenje i odumiranje! Najčešće se već rano u ljeto na ovogodišnjim izdancima razviju eliptično-ovalne pjege različite boje. Velike su nekoliko centimetara, a često se pojavljuju uz spavajuće pupove u pazušku peteljke lišća. Te lezije se prema kraju ljeta šire, poprimaju čokoladno-smeđu boju i obuhvaćaju dio izdanka između dva nodija ili koljenca. Tijekom zime središnji dio odumire i dobiva srebrno-sivu boju. Na prerezu je drvo i srž smeđe boje. Slične promjene mogu uzrokovati i neke druge patološke gljivice na izdancima kupina (Elsinoe, Leptosphaeria), pa se sindrom propadanja izdanaka kupina u literaturi često naziva “antraknoza”. U Srbiji je vrlo raširena ljubičasta pjegavost kupine (Septocyta ruborum, sin. Rhabdospora ramealis), a iste smo simptome prvi put na kupinama primijetili u Slavoniji i Međimurju tijekom 2007. godine (vidi slike), u nasadima podignutim sadnicama porijeklom iz susjedne istočne zemlje. U europskim je razmjerima Srbija vrlo veliki proizvođač kupina, pa su posljednjih godina na našem tržištu i sadnice porijeklom iz dotične zemlje, te je neminovno da smo vremenom prometom sadnog materijala unijeli još jednog značajnog patogenog organizma! Krajem zime ili početkom proljeća (od veljače do travnja) se formiraju izdužene ljubičasto-crvene pjege. Pjege mogu potpuno pokriti među-koljenca donjeg dijela prošlogodišnjih izdanaka (vidi slike), a štete u nasadima mogu biti do 80 %.

Iz plodišta svih uzročnika bolesti izdanaka kupina (to su najčešće male, sitne, crne točkice na zaraženim dijelovima izdanaka) se uz dovoljno vlage od travnja do kolovoza oslobađaju infektivne stanice (konidije i askospore) koje “prenose” bolest na mlade izdanke. Što je tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci više vlage (oborina), to je razvoj patološkog sušenja izdanaka u nasadima kupina drastičniji, a štete mogu biti vrlo značajne. U nekim nasadima kupina diljem Hrvatske gdje se nisu provodile kvalitetne mjere usmjerene zaštite zabilježeno je potpuno propadanje nasada. Pojava i razvoj bolesti kupina je osnovni razlog zašto je izbor staništa dobre inklinacije, s dobrom drenažom zemljišta i povoljnim vjetrovima garancija uspješnog uzgoja kupina. Svi zahvati koji omogućuju bolju prozraku, brže sušenje lišća i izdanaka nakon oborina, olakšavaju borbu protiv ove, ali i drugih bolesti kupina. Već nakon berbe oboljele prošlogodišnje izdanke valja odrezati i ukloniti iz nasada (najbolje spaliti). Vrlo je važno na vrijeme suzbijati korove tijekom vegetacije (košnjom, okopavanjem ili herbicidima). Usmjereno kemijsko suzbijanje bolesti izdanaka kupina je potrbno provoditi u nasadima gdje su opisane promjene primjećene ranijih godina. Kemijsku zaštitu protiv didimele i drugih bolesti izdanaka obavezno započeti kad su mladi proljetni izdanci visoki 15-20 cm (krajem travnja), uz praćenje meteorološke najave oborina, pa je uspjeh najbolji ako se aplikacija dovoljno učinkovitih fungicida provede 1-2 dana prije kiše! Prema smjernicama zapadnoeuropskih zemalja u integriranoj proizvodnji kupina i malina za suzbijanje uzročnika paleži izdanaka na vrstama Rubus spp. se najčešće preporučuju bakreni fungicidi (npr. Nordox WG, Kocide DF, Champion WP, Cuprablau-Z WP i dr.) ili njihova kombinacija s diklofluanidom (Bakreni euparen WP). Talijanski istraživači su dobre rezultate u zaštiti malina protiv didimele dobili primjenom površinskih organskih fungicida: Antracol 70 WP (0,25 %), Dithane M-45 (0,25 %), Polyram DF (0,25 %), Euparen Multi WG (0,2 %) i Delan 700 WDG (0,1 %). U Međimurju su dobri rezultati u zaštiti kupina protiv patološkog sušenja izdanaka dobiveni primjenom slijedećih fungicida: Euparen Multi WP (0,2 %), Delan 700 WDG (0,75-0,1 %), Topas-C WP (0,2 %), Kocide DF (0,2 %), Quadris SC (0,1 %) i Zato WG (0,02 %). Jedan te isti pripravak u nasadima kupina ne koristiti viš od 2-3 puta tijekom jedne vegetacije. Većina od spomenutih pripravaka pored didimele istovremeno suzbijaju žutu hrđu (npr. Topas-C WP, Quadris SC, Zato WG), sivu plijesan (npr. Euparen WP 50 i Euparen Multi WP), te plamenjaču kupina (npr. Antracol, Dithane, Polyram, Delan). Budući da se posljednjih godina na našem tržištu više ne pojavljuje pripravak Topas-C WP, moguće je iste rezultate dobiti miješanjem jednog od pripravaka na osnovi kaptana (npr. Captan WP 50 ili Merpan WP ili Stoper WP = 0,25 %) + Topas 100 EC (0,025 %). U godišnjem programu se navedena sredstva biraju i koriste u razdobljima kada se maksimalno može iskoristiti njihova višestruka učinkovitost. Posebnu pažnju u zaštiti kupina valja obratiti kvaliteti aplikacije i pravilno odabranoj količini sredstva za zaštitu bilja (što ovisi o među-rednim razmacima sadnje i razvojnom stadiju kupina – ova dva čimbenika određuju indeks lisne površina nasada kupina na jedinicu površine), a preporučuje se za kvalitetnu zaštitu izdanaka dodavati sredstva za poboljšanje kvašenja i prianjanja.